Aktivnosti

Starija vrtićka skupina „Pužeki“ sudjelovala je u međunarodnom projektu Naša mala knjižnica. Projekt NAŠA MALA KNJIŽNICA usmjeren je na promicanje čitanja među djecom vrtićke i školske dobi. Knjige koje projekt donosi pomno su probrane i prilagođene uzrastu djece.

Projekt NMK nudi moderne slikovnice priznatih autora i ilustratora. Uz šest slikovnica dolaze i tematske kreativne knjižice koje zanimljivim zadacima i likovnim izazovima potiču djecu na stvaranje i izražavanje, razvoj svijesti o sebi i svojoj okolini, stvaranje vlastitog mišljenja i jačanje identiteta.

Koordinatorice projekta u skupini „Pužeki“ su odgojiteljice Lidija Kapac i Andreja Očko Krušelj. Sve slikovnice iz ovogodišnjeg projekta povezali smo u cjelinu upravo stavljajući naglasak na razvoj socio-emocionalnih kompetencija.

Nakon početnog čitanja slikovnice „Na čičak“ i tijekom razgovora s djecom primjećujemo da lakše i gotovo bez problema verbaliziraju primarne emocije (sreća, tuga, strah iznenađenje, gađenje) nego sekundarne emocije (neugoda, ljubomora, krivnja, ponos). Sekundarne emocije su djeci teže razumljive i vrlo ih često miješaju s drugim emocijama. Stoga smo, planirajući daljnje aktivnosti, odlučile veći naglasak dati upravo osvješćivanju sekundarnih emocija. Autorica u slikovnici „Na čičak” slikovito prikazuje kako je dječak nekoliko puta imao čvorove u želucu i srcu. To nas je potaknulo da s djecom raspravimo na koje načine možemo izražavati emocije.

Navodili smo situacije u kojima smo ispoljavali različite osjećaje. Izrazili smo se izrađujući plakate. Djeca lijepe čvorove na onaj dio tijela u kojem su nekada osjetili reakciju na određenu emociju.  Govore na koji način proživljavaju koju emociju, kako nekada i tugu i strah osjećaju u srcu. Jedan dječak govori da on tugu osjeća u grlu, kada je toliko tužan da ga grlo steže i ne može govoriti.  Sram osjećaju u obrazima kada se zacrvene. Nemir osjećaju u želucu, a neki u koljenima. Zanimljivo je bilo kada je jedna djevojčica izjavila da u glavi nekad osjeća da joj je „pun kufer svega“.

Slikovnica nam je također bila odličan poticaj za razgovor o osjećaju ponosa kada učinimo ili naučimo nešto što nam je jako važno, čime razvijamo osjećaj samopouzdanja. Djeca su uvježbavala tehniku vezanja vezica kroz predloške koje smo izradili, a zatim su vezivali vezice jedni drugima.

Igrali smo razne igre, modelirali smo izraze lica plastelinom, crtali ih u pijesku, likovno se izražavali.

Tristan: „Ponosan sam jer sam naučio čitati.“
Gabi: „Zabrinutost je kad se roditelji brinu da se nešto ne dogodi njihovoj djeci.“
Petar: “Čvor u trbuhu možeš osjećati kad se bojiš.“
Ema: „Ljuta sam kad me netko pobijedi u igricama.“
Marta: „Tjeskoba bi mogla biti kad ti je nešto teško.“

Potičemo djecu na trud i upornost, usvajamo tehniku vezanja vezica kroz razne poticaje, pomažemo jedni drugima, pri tom usmjeravamo djeci pažnju na promišljanje o tome kako smo se osjećali kada smo uspjeli u tome. Kroz takve primjere možemo sa djecom raspravljati o osjećaju sigurnosti u sebe i samopouzdanju, osjećaju ponosa kada nešto naučimo. Poticale smo djecu da nam ispričaju neke svoje strahove od neuspjeha i tako dobile uvid u njihova razmišljanja. Upitale smo ih da li su uspjeli pobijediti svoj strah i kako su se tada osjećali.

Slikovnica „Djevojčica i medo“ je na djecu ostavila dubok dojam. Razgovarali smo što je medo značio djevojčici te jesu li i oni imali ili još uvijek imaju plišanca ili igračku koja im je najdraža. Dogovorili smo se da će u vrtić donijeti svoje plišance i predstaviti ih jedni drugima te opisati zašto su im oni toliko važni. U skupini smo tijekom čitanja slikovnice provodili i pripremne aktivnosti za CAP – program prevencije zlostavljanja djece, a slikovnica “Djevojčica i medo” nam je uvelike pomogla približiti djeci pojmove siguran, jak, slobodan jer smo zajedno spoznali da se uz naše plišance ili drage prijatelje osjećamo sigurno baš kao i djevojčica iz priče uz medu.

Slikovnica „Pe pita o rođenju” ohrabruje otvorenost, empatiju i razumijevanje. Djeca imaju priliku razgovarati o osjećaju ljubavi i zaljubljenosti, ali i osjećaju ljubomore dolaskom novog člana u obitelj.

Kroz slikovnicu „Gdje si pronašla moj ključ”  ističemo pojam empatije, pomaganja jedni drugima, kako tražiti pomoć kada smo u nevolji. Razgovaramo što znači hrabrost te kako se osjećamo kada smo hrabri, a kako kada nam nedostaje hrabrosti, što činiti u tim trenutcima.

Slikovnica „Gospodin Njokić i jedrenjak“ bila nam je poticaj za razgovor o osjećaju usamljenosti, strahu od novoga i prijateljstvu, zajedništvu.

U garderobi smo uredili posebni čitateljski kutak za roditelje u kojem smo opisali projekt Naše male knjižnice. Nakon svake pročitane slikovnice redovito smo izvještavali roditelje o aktivnostima koje smo proveli, dječjim izjavama, likovnim radovima, predstavili smo svaku slikovnicu. Važno nam je iznova naglašavati korist čitanja djeci, ali i pomoći roditeljima kako odabrati kvalitetnu slikovnicu.

Odgojiteljica Andreja Očko Krušelj

Povodom obilježavanja Dana obitelji i Svjetskog dana sporta, odgojno-obrazovna skupina “Pačići” organizirala je veselo druženje djece i roditelja na otvorenom – pravi piknik uz sportske igre na travi!

Djeca i roditelji s velikim su entuzijazmom sudjelovali u raznim zabavnim igrama poput skakanja u vrećama, kotrljanja guma, povlačenja užeta i nošenja krumpira na žlici. Osim toga, roditelji su se pobrinuli za dodatnu zabavu donoseći rekvizite poput lopti, badmintona i frizbija.

Nakon igara, svi su se okrijepili svježim voćem, sokovima i grickalicama. Druženje je proteklo u veselom i opuštenom ozračju, uz puno smijeha, pjesme, zabave i zajedničkog uživanja na svježem zraku.

Veliko hvala upućujemo Udruzi veterana specijalne policije Domovinskog rata “Barun” i gospodinu Radmilu Pavaliću Paragi na ustupljenom prostoru – njihova podrška omogućila nam je da ovaj dan provedemo u prekrasnom ambijentu. 

Bilo nam je lijepo, zabavili smo se i radujemo se novim zajedničkim trenucima!

Odgojiteljica:

Katarina Jelenčić Grabušić